
BRIJESTA / PELJEŠAC - Već duže vrijeme pratimo i pišemo na ovom portalu o boćarskom umijeću braće Prlaguzić iz Brijeste, sada igrača boćarskog kluba 'Rijeka', trećeligaša iz Župe, pod mentorskim vodstvom Vida Beusana, Iva Butrice i ostalih članova kluba. Još nakon turnira parova 2011. u Trpnju predvidili smo njihov uspjeh. Jer kad u Trpnju ostvarite rezultat, u konkurenciji peljeških boćarskih znalaca i bivšeg svjetskog prvaka Markice Dodiga, onda znate da imate što pokazati u boćarskom svijetu.
Ljetos su braća, u vrućim trpanjskim, srpanjskim, večerima, ostvarili svoj prvi veliki rezultat pobijedivši u finalu Markicu Dodiga i Borisa Jelovčića. Bila je to velika pobjeda nagrađena gromoglasnim pljeskom trpanjske publike.
Nedugo iza tog velikog uspjeha, nakon odigranog prvog dijela prvenstva, započelo je sa kvalifikacijskim natjecanjima, prvo u okviru županija, za državno prvenstvo. Braću je matični klub 'Rijeka' gurnuo u vatru. A oni žeravu razbuktali u oganj.
Pa redom. Prvo je Antonio Prlaguzić pokazao svoje znanje u igri ' Bližanje i izbijanje u krug':
Rezultati:
četvrtfinale:
Nedjeljko Bogoje – Antonio Prlaguzić 10:17
Markica Dodig – Jure Krstičević 31:13
Mirko Jakić – Luko Kelez 21:23
Vido Beusan – Maro Monković 17:21
polufinale:
Antonio Prlaguzić – Markica Dodig 17:20
Luko Kelez – Maro Monković 22:18
finale - Luko Kelez – Markica Dodig 21:20
za 3. mjesto: Antonio Prlaguzić – Maro Monković 25:21
Iznenađujuće je da Markica Dodig nije uspio na svome terenu doći do prvog mjesta. Ali zato je Antonio dokazao svoj potencijal.
I kad pogledate rezultate u ovoj disciplini u kojoj mogu do rezultata doći samo najkompletniji igrači onda treba reći da je prava šteta što u konkurenciji prve boćarske lige ne mogu svoje znanje pokazati dva bisera dubrovačkog boćanja Antonio Prlaguzić i Maro Monković. Kad već nema prvoligaša u Dubrovniku što Metković čeka?
A već sedam dana iza Metkovića, uslijedio je finalni turnir 'parova' u dvorani u Srebrenom, gdje su braća Antonio i Ivan Prlaguzić osvojili zlato.
Rezultati četvrtfinale:
Luko Kelez, Nikola Sambrailo – Marinko Jurišin, Duje Barišić 6:7
Damir Ilić, Pavo Matković – Veseljko Tolj, Željko Klinac 8:7
Mile Boras, Ante Musulin – Antonio Prlaguzić, Ivan Prlaguzić 5:9
Paulino Hendić, Perica Miljević – Maro Bajo, Bruno Kolobarić 3:13
polufinale:
Maro Bajo, Bruno Kolobarić – Antonio Prlaguzić, Ivan Prlaguzić 7:8
Pavo Matković, Damir Ilić – Marinko Jurišin, Duje Barišić 6:8
finale:
Marinko Jurišin, Duje Barišić – Antonio Prlaguzić, Ivan Prlaguzić 6:13
za 3. mjesto:
Pavo Matković, Damir Ilić – Maro Bajo, Bruno Kolobarić 7:13
Dakle, u četvrtfinalu su braća Prlaguzići počeli nervozno, razlog je to što su protivnici igrali u te prve 3-4 ruke izuzetno dobro. Poveli su 5:0, izgledalo je da braća neće moći doći do igre. Ali onda su protivnici malo popustili u koncentraciji, braća proigrali i od 0:5 kvalitetnom igrom došli do pobjede od 9:5.
U polufinalu su igrali protiv para 'Komolca', iskusnih Bruna Kolobarića i Mara Baja. Kolobarić će prije meča reći: 'Moramo bulina bacati na zadnju crtu jer na prednjoj teško da Antonio može faliti'. I početak je odmah bio 3:0 za Komolac. Autoritativno su krenili Komolčani. Slijedeća ruka ne donosi ništa dobro braći. Mlađahni Ivan 'razbacao' je tri bližajuće boće, ostaje jedino vađenje da Antonio sa predzadnjom boćom poništi igru izbijanjem bulina. Smiren, koncentriran i pravi pogodak. Vraćaju se boće i počinje igra iznova. Ivan se smirio i počeo valjati. Obrat, mladi Briješćani izjednačuju na 3:3. U slijedećoj 'ruci' dogodila se za ekipu Komolca taktički 'kriva' odluka, koja je zasigurno odvela meč u drugom pravcu. Naime, na prvoj crti, Kolobarić je bližao boću oko 30 cm iza bulina. I ona je uzela sve. Maro Bajo donosi odluku da će izbijati protivničke boće. Izgledalo mu je da bi trebale ići jednim udarcem dvije boće protivnika. Publika se lagano stala komešati, šaptati, pitajući se 'Zašto ne izbijati bulina na prvoj crti, za sigurnih 4 ili 3 ponta' Jer taj pogodak, za klasu igrača kakav je Maro Bajo, ne bi trebao biti problem. Maro pogađa prvu boću ali ona iza nije pošla, što je Mara vidno uzrujalo. Mogao je i tada gađati bulina ili nastaviti sa čišćenjem boća, uostalom u Bruna su dvije boće, a i on je odličan pucač. Međutim, Maro odustaje od pucanja. Ide se na bližanje što je na terenu jedan u župskoj dvorani gotovo prava lutrija s obzirom na padove terena. I umjesto 3-4 nova ponta, ostao je samo 1. Htjeli, ne htjeli, kada se takva prilika ne iskoristi, počinje lagana nervoza. Protivnika, ni krivog ni dužnog, psihološki podižete, a sebe stavljate na teško iskušenje.
Dakle, kod rezultata 7:4 za Komolac, nervoza čini nemirnom ruku Bruna Kolobarića, Ivan Prlaguzić bliža izvrsno, slijede nova 3 ponta, a mogao je Antonio navaljati i četvrti. Rezultat je poravnat 7:7, ostaje samo 5-6 minuta. Isteklo je regularno vrijeme. Komolac može spasiti slabu situaciju na terenu i eventualni gubitak meča tako što Maro Bajo mora pogoditi bulina i poništiti igru. Po pravilima je to regularno jer je bulin bačen prije nego što je sviran istek vremena. Maro pogađa bulina. Igra se zadnja 'ruka' u kojoj više nema izbijanja bulina. Rasplet slijedi. Ponat je odličnim bližanjem uzeo Kolobarić. Njegovu boću izbija Antonio Prlaguzić. Maro Bajo ima tri boće, a Antonio Prlaguzić dvije. Ponat je mladih Briješćana odnosno njihovog kluba Rijeke. Maro Bajo bliža i dovodi boću u ponat. Antonio se odlučio na bližanje. Smirenim i vrlo preciznim bližanjem dovodi svoju boću u ponat. Ali Maro Bajo ima još dvije boće, a Antonio jednu. Maro puca i promašuje. Puca ponovo i sa zadnjom boćom pogađa. Antonio ima odluku u svojim rukama. Odlučuje gađati protivničku boću za pobjedu. I pogađa. Veliko slavlje je moglo početi. Jer tom pobjedom osigurali su plasman na finalni turnir parova.
U finalu su sa 13:6 nadigrali par prvoligaša iz Metkovića.
Braća Prlaguzići će uz par Metkovića (Barišić, Jurišin) braniti boje naše županije na finalnom turniru u Rijeci, 08.-09. prosinca.
Čestitalo se ocu Anti Prlaguziću. Meteorski uspjeh vrijednih sinova Antonia i Ivana. Želimo braći puno uspjeha u Rijeci. Sam plasman je dokaz njihove kvalitete. I treba zajljučiti da je Antonio još junior, a Ivan kadet. A igraju i ostvaruju rezultat u seniorskoj konkurenciji.
Mladići samo tako nastavite.
Slike:
Baldo Mirković, Luko Hendić







