Veni,Vidi, Vici...BK Faraon drugi iza Zrinjevca na turniru u Sloveniji

TRPANJ - Rano ujutro u petak oko 6 ura kroz san sam čuo poznati zvuk profeorovog motorina.. Ide Tonči popit kavu na rivu, znam nervozan je,hoće li kao prvi vlakač olakšati Šegetinu I Dodigu .I, polako je počelo okupljanje. Jedan po jedan dolazi na rivu pred trajekt za Ploče gdje nas čeka mađioničar boćanja Markica Dodig s kombijem. I tako zajedno s boćarima Gornje Vručice otpočeli smo avanturu koju nismo mogli in sanjati. Igramo međunarodni turnir u Milju u Sloveniji.Dug je to put. Dogovor je pao, moramo zaigrati u dvorani zagrebačkog Zrinjevca,možda našeg I najvećeg boćarskog kluba.

 

 

Pred dvoranom nas čeka prijatelj Tomislav Kolobarić, I predsjednik kluba gos.Ante Ledić. Trening utakmica odigrana je u velebnoj dvorani. Put se nastavlja preko granice I Ljubljane do Kranja. Domačin nas je dočekao poput kraljeva. Ambijent u kojemu će mo sutradan igrati je predivan. Četiri krasna terena, zelenilo okolo, nigdje komadić papira, na travi. Predivno. Odmah Sam bio ljubomoran zašto ovako nešto nemamo mi u Trpnju,metropoli pelješkog Boćanja. Ali što je tu je. Možda i MI budemo u skorije vrijeme imali barem četiri ovakva krasna terena.

B.K. Faraon je bio u skupini s BK Rogovila iz Kranja, BK Dalmatinac iz Rume I domačina Milje. Krenuli smo dobro, I lakočom prije isteka vremena, a igralo se na sat vremena, pobjedili Rogovilu s 13:0. Sljedeću utakmicu igrali smo s pobjednicima drugog meća ,Dalmatincom. Dobra ekipa iz Srbije, Ali odlična igra profesora Butirića bila je presudna u utakmici. Dobrim prvim vlakačkim boćama anulirao bi njihovog najboljeg igrača mladog Srđana Butorca. Šegetinu I Dodigu nije bio veći problem odraditi posao I proči u 16 najboljih. Kakav uspjeh Faraona. Vručičani, za koje nismo znali rezultat jer su igrali u Kranju, ipak nisu uspjeli. Da li zbog umora od puta, ili zbog impresije turnira, nisu uspjeli proći skupinu. Ali nema veze Veliki je uspjeh igrati na ovakvom turniru. Poslje ručka čeka nas nokaut utakmica s ekipom Šenčur. I tu smo prepreku prešli s visokih 13:4. Osmjeh s lica nije nam silazio. I Markica, četverostruki svjetski prvak bio je ponosan na nas. Bodrio nas je I govorio da igramo nimalo slabije do nekih igrača zbog kojih se okupilo nekoliko stotina gledatelja. E, sad smo među osam ekipa, Ali kakvih? Svi reprezentativci svojih zemalja. Do 8 najboljih ostali su veliki Zrinjevac iz Zagreba, Mladost iz Vinkovaca, BK Trata iz Škofje Loke, Centar Kranj , Ekipa Čirča iz Kranja, I mali ali veliki Faraon iz Trpnja. U četvrtfinalu igramo s ekipom Čirča. Prvoligašem za Koga igraju dva reprezentativca Slovenije. Utakmica nije in počela a suparnik pokazuje silu. U zagrijavanju jedan od njih pogađa bulina koji je puknuo popola, a ovaj drugi pogađa polovicu bulina koja je ostala u terenu. Majko mila protiv koga ovo MI igramo, Robina Hooda. Utakmica Počinje navijači navijaju za svoje, E, došlo je vrijeme da Markica pokaže ko je ustvari Robin Hood. Utakmica se nakon pola sata nije makla do početka. Markica ne dozvoljava poništavajuči čak četiri puta bulina za redom da se igra rasplanca, Ali rasplancao je protivnike koji su se počeli lagano nervirati, I onda kad su oni trebali pogoditi bulina promašili su a mi smo to iskoristili I navukli četiri ponta. U sljedećoj ruci Markica Još jednom poništava bulina, baca protivnike u očaj. Kod 5:0 za nas Još jednom pogađa bulina za poništavanje. Još je 10 minuta do kraja, dva bacanja. I protivnik mora nešto odigrati. Prave tri ponta I u posljednju ruku ulaze s dva ponta manjka. Profesorova boća koja se nalazila u pontu pogađaju, Markica pogađa obje njihove boće, Ali ipak ostaje njihov ponat. E onda Šegetin igra bacanje za povjest, otima ponat, koji oni pogađaju. Ostaje mu zadnja boća. Protivnik ima dva ponta, imaju produžetak, Ali Šegetinova ruka se nije zatresla, ponat,pobjeda, zagrljaj, ponos.

U polufinalu također idemo na domaću ekipu. Milili smo da će mo teže proći, Ali naprotiv. Nadahnuti I publikom, I ambijentom a rekao bi I ovo malo znanja što imamo, mislim na nas dvojicu, Markica Ga ima I previše, dolazimo do pobjede protiv Centar Kranja od 9:5 I ulaska u finale gdje nas čekaju dobri poznanici Zrinjevac iz Zagreba za kojeg igraju Marko Jerčić, Igor Hajsek I Tomislav Kolobarić.

Finale Kao iz snova,najavljivač najavljuje da u finalu igraju dvije ekipe iz Hrvatske Zrinjevac i Faraon iz Trpnja. Kako je to fino zvučalo , u Sloveniji igraju dvije hrvatske ekipe ,a jedana do njih je Faraon iz malog Trpnja. Sva publika na našoj strani, kolege I prijatelji iz G. Vručice daju beskonačnu potporu. Zrinjevac je poveo s 5:0. Vidio se umor na licu I tjelu profesora Butirića. Ajde Još samo malo, daj I uspjeli smo se vratiti na 6:4. U posljednjoj ruci nismo imali sreće. Ponat za Faraona kojeg je navukao Šegetin, protivnik bez boća, a Markica Još dvije. Velika šanca za preokret. Markica treba pogoditi boću za Friški ponat. Pogađa, Ali nekim čudom ne izlazi iz ponta. 6:5 I posljednje bacanje gdje smo izgubili koncentraciju, I Zrinjevac zasluženo dolazi do pobjede na turniru koji se zove" Memorijalni Andrejev turnir.". Vjesti se brzo šire, telefoni ne prestaju zvoniti, zovu pelješki boćari I čestitaju, I oni su ponosni na svoje prijatelje iz Trpnja, a najponosniji su trpanjci koji su u nedjelju posljepodne organizirali doček pred trajektom DA bi čestitali srebrnima zlatnog sjaja.