PET JE GODINA DA LULIJA NEMA Dopisnica i žig s likom Ante Žanetića

Povodom pet godina od smrti našeg legendarnog nogometaša Ante Žanetića, osvajača zlatne medalje na Olimpijskim igrama 1960., godine u Rimu, te srebrne medalje iste godine na Europskom prvenstvu u Franucskoj, HNK Hajduk, zajedno sa Hrvatskom poštom i Hrvatskim društvom olimpijske filatelije i memorabilije, 

izdao je prigodnu dopisnicu sa portretom i biografijom našeg legendarnog nogometaša. Isto tako Hrvatska pošta zajedno sa HNK Hajduk izdala je i prigodni žig sa likom Ante Žanetića. 

Svečana promocija dopisnice i žiga, održana je danas  u splitskoj pošti, broj 21101, Kralja Tomislava 9.,  točno na petu godišnjicu smrti Ante Žanetića, 18. prosinca 2019. Nakon prigodnih riječi predstavnice Hrvatske pošte gđe. Anje Govorko, izvršne direktorice sektora upravljanja mrežom poštanskih ureda GP3,  predsjednika Skupštine HNK Hajduk Vinka Radovanija, predstavnika Splitskog filatelističkog društva Željka Perića te u ime veterana Hajduka Ante Ivkovića, prvi žig sa Žanetićevim likom na dopisnicu udarila je gospođa Katija Vlatko, sestra  Ante Žanetića.

Pored navedenih još su nazočili i : predsjednik Udruge Naš Hajduk Toni Baletić, kao predstavnik Udruge i Kluba navijača Torcida, Frane – Dražen Spain, unuk Frane Matošića, Jurica Gizdić, kroničar Hajduka i drugi.

Svečanost je moderirala gđa. Helena Tičinović iz Hrvatske pošte.

Napominjemo sva pošta koja  danas izlazi iz poštanskog ureda broj 21101, za područje Hrvatke biti će sa žigom na kojemu je lik Ante Žanetića.  (šira biografija u prilgu).

Na kraju svečanosti u znak sjećanja na današnji dan Antinoj sestri gđi. Katiji Vlatko dres Hajduka sa brojem 4. (upravo onaj koji je Ženetić imao na dresu Hajduka), te natpisom Žanetić zajednički su uručili predsjednik Skupštine Hajduka Vinko Radovani i u ime veterana Kluba Ante Ivković.

Treba reći da je Hajduk više puta bio na prigodnim poštanskim žigovima. Njima su obilježene 60., 75., 85., i naravno 100. obljetnica djelovanja, obljetnica obnove na Visu, osvajanje prvenstva 1971., i kupa 2010. godine.

Od pojedinačnih žigova pojavljivali su se Luka Kaliterna, Bernard Vukas, Tomislav Ivić, Leo Lemešić, Ratko Kacian, Andrija Anković, Vladimir Beara, Frane Matošić, Aleksandar Kozlina, te sada Ante Žanetić.

ANTE ŽANETIĆ - BIOGRAFIJA

Bio je igrač neiscrpne energije, podjednako uspješan u obrambenim i napadačkim akcijama.

Ante Žanetić Luli rođen je 18. studenog 1936. godine u Blatu na otoku Korčuli, gdje je u tamošnjem Zmaju započeo nogometnu karijeru 1952. godine. Naredne 1953. godine prešao je u Dubrovnik, a 1955. godine „Luli” dolazi u Hajduk. Bio je igrač sredine terena, jugoslavenski i hrvatski nogometni reprezentativac.

Za Hajduk je nastupao do ljeta 1961. godine, kada je emigrirao iz Jugoslavije. U Hajduku je odigrao 254 utakmice i postigao 41 zgoditak. Napustivši Jugoslaviju, skrasio se u Belgiji i nastupao za FC Brugge. Međutim, nakratko jer je zbog bolova u leđima rano morao prestao s igranjem. Iz Belgije je 1968. godine odselio u Australiju, gdje je po dolasku tri mjeseca bio trener Croatije iz Sydneya, da bi se potom prihvatio drugog posla.

            Žanetić je za A reprezentaciju Jugoslavije, kao nogometaš Hajduka, od 1959. do 1960. godine odigrao 15 utakmica i postigao 2 zgoditka. Debitirao je protiv SR Njemačke u prijateljskoj utakmici u Hanoveru 20. prosinca 1959. godine (1:1), a od dresa reprezentacije Jugoslavije oprostio se u finalu Olimpijskih igara u Rimu 10. rujna 1960. godine protiv Danske (3:1). Nositelj je zlatne olimpijske medalje.

Nastupio je na Europskom prvenstvu u Francuskoj 1960. godine, gdje je osvojio srebrnu medalju, a sudionik je i velikog finala kada je reprezentacija SSSR-a pobijedila Jugoslaviju s 2:1.

            Jednom je, 1956. godine, kao nogometaš Hajduka nastupio i za reprezentaciju Hrvatske u prijateljskoj utakmici protiv Indonezije u Zagrebu 12. rujna 1956. godine (5:2). Odlukom Hrvatskog nogometnog saveza ta je utakmica priznata kao službena.

            Najveću nogometnu radost, po vlastitom priznanju, doživio je kada je došao u Hajduk. Odjednom je drvene klupe trećeg razreda putničkog vlaka zamijenio spavaćim kolima. Više nije bio provincijski nogometaš nego se našao u društvu Matošića, Vukasa, Brokete i drugih. Prošla su vremena strepnje i nestrpljivog iščekivanja nedjeljnih rezultata Hajdukovih okršaja. Postao je Luli i sam sudionikom stvaranja Hajdukove povijesti. Nedostižni snovi postali su stvarnost.

            Zauvijek je zapamtio prvu službenu utakmicu 2. listopada 1955. godine i svoj debi u bijelom dresu protivZagreba u Zagrebu. Tada ga u Hajduku još nisu zvali Luli, a pred utakmicu ga je kapetan Frane Matošić savjetovao: „Čuj Ante, pripazi na Vukasove dijagonale. Čim loptu primiš, nastoj uposliti Rebca.“ Savjeti su Žanetiću tada bili itekako potrebni, potrebniji nego ikada u životu. On, golobradi mladić, našao se u najboljoj Hajdukovoj jedanaestorici u prvoj utakmici za Hajduk. Bez reputacije i igračkog staža, istrčao je na teren. Uživao je u novim kopačkama i u aplauzu vjernih Hajdukovih navijača koji su i njemu pljeskali na otvorenoj sceni. Znao je kako u kup utakmici, kao što je ova, postoji samo jedno rješenje - savladati protivnika. Žanetićeva sudbina ovisila je i o njegovu čuvaru koji se trudio, ali mu tada nije išlo. Zato je Anti sve polazilo „za nogom“. „Glavni sam“ - mislio je tada Žanetić u svojoj mladenačkoj glavi. Dao je dva gola. Hajduk se plasirao u naredno kolo. Pobjeda je bila blistava, 3:0. Ljepši debi za Hajduk nije mogao ni sanjati.

            Njegove odlične igre nisu ostale nezapažene, bilo je poziva s raznih strana. Dinamo je nekoliko puta slao emisare, međutim, na kraju bi ipak prevladala Žanetićeva ljubav prema Hajduku.

            Ante Žanetić bio je veliki nogometaš. Tome u prilog govore i njegovi uspjesi u reprezentativnom dresu. U istoj 1960. godini igrao je finale Europskog prvenstva i bio standardni igrač momčadi olimpijskih pobjednika. Ta mu je godina bila svakako najuspješnija u karijeri. U dresu Hajduka bio je motorni half, preko njega tekle su sve akcije.

Godine 1960.  sportski časopis iz Londona  World Soccer izabrao ga je u najbolju momčad svijeta zajedno sa Peleom, Di Stefanom, Puskasom, Gentom..., iste godine izabran je za najboljeg europskog desnog halfa.

            Blagajne drugih klubova mamile su ga svojim sadržajem, a neostvarena titula s Hajdukom rasplamsavala je tu vatru.

Njegov klub tada nije imao novaca za rasipanje. Bile su to godine kada Hajduku nisu baš „cvjetale ruže”. Unatoč brojnim ponudama, nije htio odjenuti dres niti jednog od ostalih velikih klubova bivše države. Na prvom mjestu uvijek mu je bio Hajduk, Split i vjerni navijači. 

Ante Žanetić, preminuo je 18. prosinca  2014., u Wollongongu u Australiji, gdje je i sahranjen.

 Tekst: Jurica Gizdić