Sport po izboru mišićnog vlakna

 

Jesmo li se kada zapitali što određuje vrhunskog sportaša, njegov uspjeh i rezultat koji je zlatnim slovima upisan u povijest svjetskog sporta? Je li to njegova upornost i ustrajan rad, je li to duljina  njegovih ekstremiteta, hrana koju jede ili harmonija svega što čini usklađenost duha i tijela?

Sve nabrojeno i još puno toga određuje uspjeh i rezultat u životu jednog sportaša. No ipak mišići su onaj dio tijela o kojem će i vrhunski sportaš i amater najviše razmišljati.

 

Ljudi se ne rađaju sa jednakim predispozicijama za sve sportove između ostalog i zato jer nemaju jednako građene mišiće i istu količinu crvenih i bijelih mišićnih vlakana. Određivanjem njihovih međusobnih odnosa moguće je unaprijed odrediti potencijal budućeg sportaša te ga usmjeriti pravilno u izboru  sporta za koji je genetski preodređen. Više crvenih mišićnih vlakana donosi veći uspjeh u sportovima izdržljivosti koji zahtjevaju dugotrajnije naprezanje kao što su npr. maraton ili plivanje, dok će veći broj bijelih mišićnih vlakana donijeti više uspjeha u sportovima snage i brzine kao što su sprint, body-building ili dizanje utega. Odnos ovih vlakana varira kod pojedinaca u rasponu od 40-60% i on se ne mijenja utjecajem treninga. Ono što se mijenja i na što možemo utjecati je veličina tih vlakana.

Crvena mišićna vlakna se sporo kontrahiraju uz nisku tenziju a veliku izdržljivost. Prevladavaju u mišićima koji rade stalno i dugotrajno kao što su srčani mišić, dijafragma ili antigravitacijski mišići koji sudjeluju u održavanju uspravnog položaja tijela .Dokazano je da svi vrhunski sportaši koji se bave sportovima izdržljivosti imaju veću masu crvenih mišićnih vlakana, a njihova velika izdržljivost rezultat je dominacije hemoglobina – tvari slične hemoglobinu iz krvi čija je funkcija vezivanje i prijenos kisika. Upravo veliki sadržaj kisika u tim vlaknima razlog je njihove velike izdržljivosti.

Bijela vlakna se brzo kontrahiraju uz veliku tenziju a malu izdržljivost jer su siromašna kisikom. Većinom se nalaze u mišićima fleksorima-pregibačima. Sportaši koji treniraju sportove snage i brzine kao što su sprinteri imaju veću masu upravo ovakvih vlakana i oni čine 90% mase njihovih ispitivanih mišića.

U prošlosti su nam se mnoge današnje mogućnosti u dostignućima ljudi i tehnike činile nemogućima pa tako i ovakav način izbora sporta i uspješnosti. Zasigurno se antički maratonac regrutirao iz dovoljno upornih i izdržljivih mladića svog vremena za razliku od sportaša 21.stoljeća čiji se potencijal već danas može odrediti metodama ispitivanja mišićnih vlaka prije nego što je i stupio na atletsku stazu. Takvim pristupom perspektivni sportaši mogu se pravilno usmjeriti, može se izbjeći neželjeni zastoj u njihovom razvoju kao i gubitak motivacije, ali i njihovo ozljeđivanje.