
KORČULA – Za našu najbolju daljinsku plivačicu Karlu Šitić protekli tjedan bio je tjedan od – otoka ! Nakon EP u Berlinu i tamo najboljeg plasmana naših (8. na 25 km), Karla je opet bila u Korčuli.
Recimo tako na 'blic' pripremama, ako se, uz onaj obavezni posjet prijateljici Lani, tako može reći za trening-dva odrađeni na KPK-a, a prije vikenda na susjednom otoku Hvaru. Jer u subotu je bio Pharos Marton, četiri godine nije bila tamo… A želja joj je davna da pored pehara oca Slavena, u obiteljskoj sportskoj vitrini stavi i vlastiti pobjednički sa našeg najpoznatijeg plivačkog maraton…
- Dat ću sve od sebe, vidjeti ćemo – rekla nam je prije odlaska na Hvar, uzimajući u obzir za nju iznimno tešku sezonu. Jer od onih pet-šest ovosezonskih maratona, Karla je najteže 'natjecanja' odradila u travnju ove godine u operacijskoj sali. Ozljeda prednjih križnih ligamenata koljena u mnogočemu ju je omela…No odmah nakon zahvata dva-tri tjedna potom skočila je u 'svoj medij', počela hvatati kilometre. I natjecati se ... Prije Berlina, bila je Kanada, tri utrke Svjetskog kupa, tri plasmana među deset, a najbolji 5.mjesto ! Nismo se mogli načuditi Karlinom tako brzom povratku…Iako priznaje osjeća i dalje posljedice 'noža' i dodaje…
- Morala sam tako brzo nazad, imala sam osjećaj da ako ne skočim u bazen, da se više neću moći vratiti - priznala je. Jer sport kojim se bavi uz to što zahtjeva nadljudske napore, kaže ona, 'okrutan' je i ne trpi duže stanke i odmak od njega, začas te baci unazad …
U Berlinu je za vrijeme utrke na 10 km bilo je 'panike' kada je jednoj poljskoj plivačici tijekom utrke pozlilo. Pitamo Karlu je li imala u karijeri sličnih problema ..
- Dva puta mi se na treningu dogodilo da sam osjetila da sam prešla vlastite granice… Nakon toga treba 'prikočiti', malo odmoriti i pa ti se sve opet vrati u normalu. Iako ta vrsta straha i razmišljanje u tom smjeru uvijek postoje, no uspješnog ih potiskujem…
Unatoč spomenutoj ozljedi koja ju je kasnije usmjerila ka operaciji, 2013.g. sa Univerzijade u Kazanu donijela je broncu na 10 km, jedinu tamo HR medalju. Upornost i volju tamo je pokazala skinuvši štake dva dana prije utrke !
- Bila sam presretna, osvojiti medalju ozlijeđena zaista nisam očekivala…
Svjetsko prvenstvo ipak je morala otkazati, a usprkos ozlijedi koju je vukla bilježila je odlične plasman ( Ohrid 3.mjesto, Capri – Napoli 2.mjesto). Obiteljsku tradiciju daljinskog plivanja uz Karlu, nastavio je znamo i to, brat Ivan Šitić, nedavni juniorski prvak Evrope na 5 km. Sestra Ivana je također bila 'daljinašica', no sada se posvetila studiju medicine… Karla se raduje što u njenom sportu dolaze novi. Jer uz brata i klupski kolega junior Duje Milan je evropski srebrni na 7.5 km. Valjda će ti rezultati privući više pažnje medija i sponzora koji ih nažalost nema …Putovanja i natjecanja pokriva nešto HOO, nešto matični klub, no često uskače i obiteljski 'takuin'…
- Što nakon Pharosa?
- Još su dva maratona Svjetskog kupa, u Kini i Hong Kongu, za dva oba nema sredstava, idem samo u Hong Kong …
- Sve to u okviru priprema za 'hvatanje leta' za Rio 2016..?
- Budem li s koljenom sve u redu realne šanse imam da odem tamo. Biti će teže nego za London, Rio je rezerviran samo za 25 najboljih plivačica na svijetu. Sami dolazak tamo je velika stvar - rekla je na kraju.
Bude li tamo sigurni smo da će Karla napraviti sve da popravi odlično 12.mjesto koje prije dvije godine osvojila u Londonu.
Pozdravili smo je i zaželjeli svako dobro, posebice da koljeno dođe na svoje …
Koji dan potom od naše korčulnske 'ćakule', Pharos je opet otplivala odlično. Drugo mjesto u još uvijek fazi rehabilitacije…Bila je zadovoljna…Otac Slaven tako će ipk još neko vrijeme biti jedini član obitelji Šitić sa pobjedničkim peharom Pharosa igurni smo ne još dugo…





