
KUVAJT - Korčulanin iz Račišća, 43-godišnji Tonči Drušković novi je trener rukometne reprezentacije Kuvajta! Znamo već od prije da je Tonči kao rukometni trener klupsko iskustvo gradio najprije u Hrvatskoj i BiH, potom u Njemačkoj i Bahreinu, a Kuvajt je, nakon Gabona, druga nacionalna selekcija koju će voditi.
Zamijenio je dosadašnjeg trenera, poznato trenersko ime u svijetu rukometa, srpskog stručnjaka Zorana 'Tutu' Živkovića. Kuvajt je bez dvojbe do sada najveći rukometni izazov, jer u azijskim okvirima riječ je o jakoj rukometnoj naciji. Četiri puta bili su prvaci Azije, osam puta sudionici SP-a. Svojedobno nacionalnu selekciju, te naftom bogate zemlje vodio je naš nekdašnji 'zlatni trener', pokojni Velimir 'Kljun' Kljajić. No zadnjih godina Kuvajćani stagniraju, neće ih biti ni na SP-u u Kataru. Čelnicima kuvajtskog rukometnog saveza Drušković je 'zapeo za oko' kao jako uspješan trener u nekoliko klubova u Bahreinu …
- Od 2009. Kuvajt nema većih uspjeha, puno su očekivali od zadnjeg Azijskog prvenstva u Bahreinu u veljači ove godine. Bili su tek sedmi, za njih je to bio katastrofalan rezultat. Savez je napravio rez, momčad je drastično pomlađena, novom generacijom igrača žele povratak na staru slavu. Rukomet je ovdje jako popularan, stoga su čelnici saveza pod velikim pritiskom. Svjestan sam da nema puno prostora za kompromis, od mene se traži samo rezultat -
Već drugi dan pošto je sletio u zemlju na rtu Perzijskog zaljeva Tonči je započeo sa pripremama…
- Prvi test je u Koreji na Azijskim igrama polovinom rujna. Sudjeluju najjače azijske momčadi, one koje su se kvalificirale za SP u Katar, Bahrein, Iran, UAE, ali i one koje su kvalitetom tamo trebale biti, a iz raznoraznih razloga nisu J.Koreja, S.Arabija, Japan, Kuvajt… -
Za kraj dodao je riječ-dvije i o Gabonu kojeg je donedavno vodio…
- Jedno veliko iskustvo za mene. Nažalost tamo ne postoji gotovo nikakva rukometna infrastruktura, lige kratke i loše organizirani, sve se svodi na odlazak u Europu, u kampove prije velikih natjecanja, u takvim uvjetima jako je teško raditi. Izuzmemo li naravno one njene mediteranske, zemlje Afrike napreduju do određenog stupnja rukometnog razvoja i onda stop. Sa Gaboncima sam bio 9. na Prvenstvu Afrike, to je njihov najveći uspjeh, više se i nije dalo obzirom da smo u skupini bili sa Tunisom i Egiptom...
Želimo Tonču puno više prostora za uspješan rad i u dalekom Kuvajtu





