
Prošlog vikenda, dakle setemanu prin naše Zimske strkice, četiri članice VLOutdors reprezentacije išle su trčat, i to ni manje ni više nego u Boku.
E, dobro ste čuli. Prijavile su se, (ne budi line), na 1.Bokeški polumaraton (Ujedno i njihov prvi inozemni trk).
Valjda su se hotile dobro parićat za Zimsku, a kako su već obašle sve staze po otoku, vajalo se ćapat Boke, jer da im je ovde bilo tisno.
Znam da nemate puno vrimena čitat jer se i vi parićavate za Zimsku i stalno ste u manižu, pa ćemo napisat ukratko.
Bilo im je savršeno. Putovale su sa splitskom ekipom trkača.
Izlet za pamćenje, ekipa za poželit.
Staza savršena, ravanca duga 21 kilometar, od Tivta do Kotora, sve uz more.
Kiša ih je pustila, a bura razbudjivala.
Volonteri su ih bodrili, srce im je bilo veliko. Ponos na forgas. Osmjeh kolo cile glave.
Di god su se makle nailazili su na našu čejad (ekipu koja je bar jednom trčala naše trke).
Vidili su se i s Marin Koceićem koji je i sam trča Bokeški polumuraton. Hti je doć na Zimsku, ali se pripa jer je ču da su Leo i Čupa u vrhunskemu treningu, pa govori da je boje ostat doma, nego doć u Luku po broncu.
Hvala mu što je hrabri naše trkačice i tetoši ih, a i sekira se hoće ćapat trajekt.
Hvala splitskoj ekipi s kojima su putovale do Tivta i s kojima su se osjećali kako da su doma. Divni ste.
Hvala Kristijanu Sindiku na pozivu na ovaj trkaći spektakl.
Hvala mu što radi ovako velike događaje kojima zbližava ljude, širi pozitivnu energiju i potiče ljubav prema sportu.
Okrepe su bile organizirane tako da je na jednoj bila Splitska ekipa, na drugoj ekipa Mostarskog maratona zatim ekipa iz Skopskog i Dubrovačkog polumaratona.
I za kraj nekoliko podataka. Utrku je istrčalo preko 900 trkačica i trkača iz 26 zemalja.
Prva tri mjesta u muškoj konkurenciji osvojili su Kenijci. Najbrža žena je bila trkačica iz Burundija ispred naše olimpijke Mate Parlov Koštro i Dubrovčanke Tee Faber.
Autor teksta i slika u Galeriji slika Nikolina Oreb




