MARIJA TOLJ UOČI SVJETSKOG PRVENSTVA Moj sretan broj je 13, ali nadam se da neću opet u Tokiju biti -13. ...

Kako je krenula u svibnju na Hanžekovićevom memorijalu, vjerovali smo da bi ova konačno mogla biti sezona Marije Tolj.

Sezona velikog iskoraka prema svjetskom vrhu. No kao i puno puta posljednjih godina, 25-godišnju atletičarku iz Orebića, bivšu evropsku U-23 prvakinju u bacanju diska ozljeda je izbacila iz tračnica i ostavila puno upitnika.

Na spomenutom zagrebačkom mitingu krajem svibnja, Marija se u poretku smjestila odmah iza Sandre Elkasević, bacivši disk 64,04 metra što joj je treći rezultat u karijeri. Bio je to odličan pokazatelj njezinih mogućnosti, ali samo osam dana kasnije na mitingu u Dresdenu uspjela je odraditi samo jednu seriju prije ozljede koja ju je na dulje vrijeme udaljila od natjecanja.

Uhvatila formu nakon ozljede

Sreća u nesreći da je cijelo to vrijeme bila sigurna za plasman na Svjetsko prvenstvo u Tokiju, bila je čvrsto unutar kvote po renkingu, pa i nije morala ništa forsirati. Zato se s trenerom Rolandom Vargom odlučila na malo lakši ritam, pa je od tog nesretnog Dresdena odradila samo dva natjecanja – osvojila je srebro na Balkanskom prvenstvu u Volosu s 59,64 m , te naslov hrvatske prvakinje 60,81 m. Nisu to daljine s kojima se mogu očekivati čuda u Tokiju, ali Marija poručuje kako je spremna za dalje hice. No, prije odlaska na daleki istok najvažnije je pitanje - kakvo je zdravlje ?

-Hvala Bogu, sada je dobro. Malo sam imala poteškoća, i ove sezone isto kao i nekoliko posljednjih, ali kažem sada je dobro. Jako sam lijepo otvorila sezonu, bila sam spremna, međutim dogodila se ta mala ozljeda na natjecanju. Srećom uspjeli smo je sanirati, vratiti se brzo na trening ei nastaviti dalje, skoro tamo gdje smo stali--

Posljednjih godina uglavnom je imala problema sa leđima... 

- Ovaj put nisu leđa, dogodila mi se ruptura mišića. Leđa su hvala Bogu u redu, ove godine u redu zahvaljujući Branimiru Vajdi, fizioterapeutu s kojim radimo, i koji ih pomno održava i brine se da ne bude problema-

Koliko su je ovaj put ozljede i gotovo dva mjeseca bez natjecanja bacili unatrag ?

- Prva dva tjedna nisam baš mogla trenirati i nastupati, sve dok nismo sanirali ozljedu. Prilično brzo smo se vratili na trening, ali opet je trebalo vraćati formu, pa nismo išli na natjecanja. Bilo je tu i malo straha, što ako se opet ponovi ozljeda, pa smo više zbog toga zaobilazili natjecanja, nego zato što nisam mogla nastupati. Rezultati nakon povratka natjecanjima nisu baš bili najbolji, upravo zbog tog straha, više zbog sam ozljede-

Jesu li onda uspjeli vratiti formu uoči Svjetskog prvenstva na kojem je kvalifikacije očekuju sljedeće subote?

-Uspjeli smo i nadam se da ću biti dobra u Tokiju, premda to trener najbolje zna. Dobro bacam na treninzima, ali natjecanju su ipak druga priča, druga je to stvar. Na treninzima imaš puno više hitaca, puno više vremena da se namjestiš, da dobiješ osjećaj, dok u kvalifikacijama imaš tri pokušaja i to je to. Jesmo li uspjeli pogoditi formu to ćemo vidjeti , ali ja se nadam da jesmo-

Lani na Olimpijskim igrama u Parizu nije bila dobra, završila je tek 23.mjestu sa 59,87 m iako se nadala borbi za finale. Koliko ju je to poljuljalo?  

- Ostala sam dosta daleko od finala, upravo za zbog ozljede i stalnih problema s leđima koje sam imala. Jednostavno ta sezona je bila općenito jako teška, a posebno to natjecanje. Ali, odlučili smo se nakon toga maksimalno posvetiti tome da saniramo ozljede i uz pomoć Branimira Vjade smo uspjeli -

Jesu li uslijed svih tih problema uveli kakve promjene i u treninzima?

- Napravili smo male promjene na treningu, ništa značajno, ali ponešto jesmo. Ali smo povećali i pojačali prevencijski i i terapijski dio, tako da je to sada puno bolje -

Nakupila je Marija sada već podosta iskustva s velikih natjecanja, a zna i kako je bacati u finalu SP-a. U Eugeneu 2022.je prošla kvalifikacije i na kraju zauzela osmo mjesto, iste je sezone bila šesta na Europskom prvenstvu u Minhenu, a i lani je uhvatila finale kontinentalne smotre u Rimu završivši na osmom mjestu.

-Ta iskustva svakako mogu jako puno pomoći. Najvažnije da nema više onog straha kakav sam osjećala prije. Kad si mlađi, kad si tek na nekim počecima, bude tu svega. Naravno , uvijek će postojati mali strah, jer tu su stresne kvalifikacije, pa finale i cijela ta atmosfera velikog natjecanja. Ali kažem, puno mi je lakše sada nego što je bilo prij-

Nismo, naravno, zaboravili ni njezin posljednji nastup u Tokiju. Na Olimpijskim igrama prije četiri godine bacila je 61, 48 i ostala korak od finala, na 13.mjestu.  

- Četiri centimetra su mi falila za finale. Nadam se da ću ih ovaj put nadoknaditi, da će mi se vratiti ta četiri centimetra -

Trebat će baciti 63 metra

Inače, to 13.mjesto iz Tokija je ovjekovječila, brojka 13 joj je tetovirana na leđima. Možda nakon novog posjeta Tokiju osvane i neka duga brojka?

- Mislim da brojeve više neću tetovirati. Inače 13 je moj sretan broj, ali se svejedno nadam da neću završiti na 13.mjestu, ha-ha-ha... A što se tiče novih tetovaža, vidjet ćemo nakon Tokija. Ideja uvijek ima, ali treba dobro o svemu razmisliti prije nego što to napraviš -

Koliko bi ove godine moglo trebati za finale?

- Mislim da će to biti nekih 63 metra. Možda malo manje. Sve zavisi. Cure jako dobro bacaju ove sezone ,ima puno dobrih rezultata, pa ćemo vidjeti -

Bilo bi lijepo gledati i nju i Sandru u finalu , kao proje tri godine u Eugeneu.

-To bih jako voljela i dat ću sve od sebe da tako bude. Mislim da sam spremna , da mogu napraviti puno i želim u finale. A nakon toga i u ono veliko finale, među osam najboljih, to je nekako uvijek cilj. Imam u sebi rezultat za finale, samo to treba pokazati na velikom natjecanju. Nije to baš najlakša stvar, ali vidjet ćemo -

Prije četiri godine u Tokiju sportaši su bili zatvoreni u olimpijskom selu zbog koronavirusa, planira li ovaj put vidjeti nešto od japanske prijestolnice?

- Voljela bi malo otići van i pogledati grad, ali sve ovisi o natjecanju i o tome kako će sve proći. Najbitnije mi je da dođem tamo, da ostanem zdrava i da odradim natjecanje što bolje mogu. A za ostalo ćemo lako. To ću sve u hodu organizirati -

Napisao Vedran Božićević

Objavljeno u Sportskim Novostima 06.rujna 2025.g.